Što su relacijske potrebe?
Svaki čovjek od rođenja do starosti nosi u sebi čežnju da bude viđen, podržan i važan nekom drugom biću. Relacijske potrebe, kako ih opisuje Richard Erskine, govore upravo o toj našoj urođenoj potrebi za sigurnim, živim odnosom. Kada su te potrebe dovoljno zadovoljene, osjećamo se povezano, vrijedno i mirnije u vlastitoj koži.
Relacijske potrebe temelj su našeg zdravlja i dobrobiti.
Tek kada ih prepoznamo i damo si dozvolu na te potrebe, kada ih počnemo ozbiljno shvaćati, tek tada možemo krenuti graditi odnose u kojima oba čovjeka rastu, a ne samo „preživljavaju“.
Osam Erskinovih relacijskih potreba
Erskine opisuje osam najčešćih relacijskih potreba koje se provlače kroz sve važne odnose u našem životu – od djetinjstva, pa sve do partnerskih, prijateljskih i profesionalnih odnosa u odrasloj dobi.
1. Potreba za sigurnošću u odnosu
Ovdje se ne radi samo o fizičkoj sigurnosti, već o osjećaju sigurnosti u odnosu sa drugom osobom, da se osjećao sigurno i zaštićeno kada smo ono što jesmo, sa svim svojim osjećajima i mislima, bez maski, da se možemo izraziti na mnogo različitih načina bez straha od ismijavanja, kritiziranja, posramljivanja, napuštanja i kažnjavanja. U takvom odnosu ne gubimo poštovanje i njegovanje od druge osobe, već dobivamo poruku da smo prihvaćeni, normalni i da su naše potrebe i osjećaji OK.
Kada je ova potreba zadovoljena, možemo se opustiti, disati punim plućima i dopustiti si ranjivost pred drugom osobom.
2. Potreba za vrednovanjem i cijenjenošću kao važne osobe
To je potreba da nas druga osoba poštuje te da smo vrijedni primarno zbog onoga što i kakvi jesmo, a ne zbog onoga što činimo. To je potreba da nas drugi prepoznaju i razumiju, te da vide da su naše potrebe legitimne, a ne izmišljene niti odraz našeg dramatiziranja.
Tada prestajemo sumnjati u vlastitu stvarnost i počinjemo graditi samopoštovanje iznutra, a ne samo iz tuđih očekivanja.
3. Potreba za prihvaćanjem od stabilne, pouzdane osobe
Ova potreba uključuje iskustvo da uz sebe imamo nekoga tko je dovoljno stabilan, dosljedan i prisutan, osobu na koju se možemo osloniti dok učimo brinuti o sebi i kada od nje primamo poruku da je OK da se ugledamo u nju i da će nam pružiti zaštitu, ohrabrenje ili informaciju kada će nam to biti potrebno. Kad u odnosu osjećamo takvu pouzdanost, lakše podnosimo životne oluje, jer znamo da ih ne moramo prolaziti sami.
4. Potreba za zajedničkim iskustvom ili potvrdom
Svatko ima potrebu da bude s nekim tko mu je sličan, potrebu da budemo u blizini osobe koja je doživjela slično iskustvo kao i mi, što nam pruža osjećaj da nas ta osoba može razumijeti.
Ljudi trebaju „svoje pleme“ – barem jednu osobu koja dijeli naš svijet, humor, brige i snove. Kada netko s nama dijeli iskustvo, više se ne osjećamo čudno ili „previše“, nego dobijemo prostor da budemo autentični i povezani.
5. Potreba za vlastitim identitetom
Svaki čovjek treba prostor u kojem može otkrivati tko je, što voli, što mu ne paše i kojim putem želi ići. U odnosu to znači da nas druga osoba ne pokušava „preoblikovati“ niti "popraviti", već da nas prihvati kao takvu, ostavljajući mjesta za našu jedinstvenost, mišljenje, granice i ritam.
6. Potreba za utjecajem na drugu osobu
Želimo osjetiti da naše riječi i osjećaji dopiru do druge osobe, da ih netko uzima ozbiljno i pušta da ga dotaknu.
Kada imamo utjecaj, ne zato što dominiramo, nego zato što smo uvaženi, raste osjećaj vlastite vrijednosti i živosti u odnosu.
7. Potreba da druga osoba inicira kontakt
Ponekad trebamo da druga osoba napravi prvi ili barem jednaki korak – da se javi, inicira kontakt, pita kako smo, pokaže interes.
To nam poručuje: „Važna/važan si mi dovoljno da ti se približim, ne moram stalno čekati da ti sve organiziraš.“
8. Potreba za izražavanjem ljubavi
Uz potrebu da budemo voljeni, postoji i potreba da mi volimo, da brinemo, da damo nešto od sebe dragoj osobi. Kada nam je dopušteno pokazati ljubav, brigu, nježnost, zahvalnost ili podršku, te kada nam je taj oblik izražavanja ljubavi prihvaćen i potvrđen od strane druge osobe, osjećamo se povezano i smisleno, kao netko tko ima što ponuditi svijetu.
Zašto su relacijske potrebe važne u terapiji?
U terapijskom procesu ove potrebe nisu „teorija“, nego konkretni smjerokazi koji pomažu razumjeti gdje je u odnosima nekad bilo puno boli, a gdje danas može nastati iscjeljenje. Kada klijent u terapiji dobije iskustvo sigurnosti, viđenosti i prihvaćenosti, postupno uči takve odnose prepoznavati, graditi i tražiti i izvan terapijske sobe.
Ako prepoznaješ da neke od ovih potreba u tvojim odnosima često ostaju nezadovoljene, to nije dokaz da s tobom „nešto nije u redu“, već poziv da im zajedno damo pažnju koju zaslužuju.